POSJET DOWN SYNDROM CENTRU
Autor: Maja Zubalić, 6. 11. 2011.
Dana 25. listopada 2011. učenici 5. razreda zajedno s rarednicom Katarinom T. Stepančić i pedagoginjom Lidijom Malčević Lovrić posjetili su Down syndrom centar u Puli. Naša škola već petu godinu zaredom ide u posjet Down syndorm centru u svrhu socijalizacije. Prije puta pripremili smo poklone za štićenike centra. U našem paketu našle su se igračke, slikovnice i crtani filmovi. Između ostalog pripremili smo im i kolače koje su naše majke ispekle. Naši domaćini bili su presretni. Prvo smo posjetili stariju grupu koja se sastoji od desetak članova. Jedan od štićenika po imenu Dean je slavio rođendan. Dok je starija grupa slavila Deanov rođendan, mlađa grupa je učila služiti se priborom za jelo. Nismo ih htjeli ometati već smo razgledali bazen s ljekovitom vodom. Prije polaska imali smo prilike predstaviti se i razgovarati s njima. Tako smo upoznali Deana, Martinu, Tamaru, Vicka, Katarinu i Andreu. Došlo je vrijeme da se pozdravimo i krenemo natrag u Sv. Lovreč.
Natali Banko, 5. razred
Kao i svake godine, u posjet oboljelima od down sindroma idu učenici petog razreda. Na put smo krenuli nakon drugog sata te smo kroz četrdesetak minuta bili pred centrom. Iako sam bila nekoliko puta u Puli, mislila sam da će to biti kraći put. U centru smo se zadržali sat vremena. Moj prvi dojam o ljudima s down syndromom jest da su mi naizgled bili čudniji nego što sam ih zamišljala. Možda malo slabije govore nego mi, ali su vrlo simpatični i dragi.
Hana Kuhar, 5. razred
Tek što smo stigli u centar, imao sam malu tremu. Polako sam se počeo uklapati. Jedan od štićenika, Dean je slavio rođendan i ja sam mu čestitao rođendan, a on je meni rekao:“Također“. Odgajateljica koja radi u Down centru, pokazala sam je ljekoviti bazen gdje štićenici imaju redovite tjelovježbe. Također smo imali prilike vidjeti vrtić u kojem manja grupa uči jesti. Sretan sam što sam bio tamo.
Abel Licardo, 5. razred
Pri samom dolasku mogli smo osjetiti sreću i veselje od strane štićenika. Ne samo zbog našeg posjeta već i zbog rođendanskog slavlja koje smo zatekli u centru. Svi su bili raspoloženi i vrlo rado su nam pokazivali ljekoviti bazen. Nakon razgledavanja počastili smo se kolačima uz razgovor s našim domaćinima. Ispričali su nam sve o sebi, kako se zovu, odakle su pa čak i tko im je simpatija.Nakon nekog vremena uputili smo se prema našoj školi u Sv. Lovreč. Meni je bilo vrlo lijepo i zabavno.
Denis Kavazović, 5. razred
U centru sam vidjela puno djece oboljele od down sindroma. Baš sam se iznenadila. Vidjela sam da su to djeca kao i mi. Možda su izgledom malo različiti, ali oni imaju iste potrebe kao i mi. Upoznali smo Tamaru, Katarinu, Deana i još neke štićenike koji su nas stvarno zabavili. Pri odlasku su nas pozdravili, a meni je bilo žao što se opraštamo od njih. Drago mi je da sam posjetila Down syndrom centar jer sam bogatija za jedno novo iskustvo.
Ines Samardžić, 5. razred
.png)
.png)
.png)
.png)
%20(1).png)
.png)
.png)
